The Real Me, No More Pink Me...
21.06.2007., četvrtak
Bye Bye High School...
|
službeno sam završila srednju školu... jeeee jučer sam odgovarala treći predmet, likovni, i dobila 5... a još obrana je prošla odlično (tema: Slikarstvo u Italiji; doba: Renesansa), i iz toga dobila 5... hrvatski i engleski 4... to je sve ukupno 5!!! jeee!!!! sljedeče šta mi dolazi je položiti za vozača... to bi trebala sljedeći tjedan... ja se nadam da oču... a nakon toga, upisivanje na fax... jao... nikada kraj ovoj muki... još mi je i sljedeči tjedan dodjela svjedođbi, promocija je u sv. Donatu... još čemo biti u zelenim togama... moj bože... ali kapice su zakon... ja bi je htjela... :P |
24.05.2007., četvrtak
school ended, a new thing has begon....
|
evo, napokon je škola završila, ludijada po cijeloj hrvatskoj, to je dobro, napkon je dosa i taj dan kada više nema te ustanove koja nas je maltretirala 4 godine (neke 3 godine)... ali sada dlazi onaj teži dio (možda za neke), FAX... mislim da pakla nikada kraja... prošla sa četiri, to je dobro, ali ni dobro što mi je francuski tri... mater mi ludi, ona je inače profesorica farncuskoga (koja ne radi...), pa me sada po cile dane maltretira, moj bože... a još će mi i tata srati... mogu ja za veču ocjenu, ali sam ja jednostavnio lijena da učim, normalno, ka i polovica hrvatske... ja se nadam da ću upasti ne neki fax, valjda... još veča gnjavaža polaganja kolokvija i to... moj bože... večeras se ide još partijati... a jedino što je najgore moram se sutra rano dignuti jer moram po nanu u grad, koja dolazi sa otoka, dati joj papire, biti s njom na kavi (što ja ne pijam...), i onda opet u školu, jer ja idem u privatnu, privatna nije ka druge državne škole, mi smo posebni... majku im... pošto mi danas nismo imali nikakve majce, bili smo maštoviti i originalni pa samo si pisali po rukama, na jednoj mi je pisalo ZPG => ZATVOR POSRED GARDA, a na drugoj "mi nemamo za majce..." 4.A... koji užas... socijala... PARTY LJUDI... svima je maturantima ovo najdraži dan... dobro da nisam zapela u dvoboju brašna... još mi samo to fali da dođem doma bila ko duh... dovoljno što mi je srala da sam pisala po sebi... a jbg... mora ona biti posebna... |
03.05.2007., četvrtak
The New Begining...
|
odlučila sam stati na kraj sa tim kao pretvaranjem, mislim... bolje je da pokažem kakva sam... u nekom smislu... moj stari blog je odavao odraz mene kada sam imala samo 14 godina... to je prošlost... sada sam već, recimo, odrasla cura, iako je još moguče da narastem koji centi-dva... ali nema veze... dosta sam toga prošla u životu, prošla groz razne promjene i sve... recimo da sam napokon našla pravu sebe... ima ljudi koji me poštuju i cjene baš onakva kakva jesam... netrebam više bježati od ljudi, iako ja ne bježim od ljudi... samo sam tražila nekoga, neke ljude koji su na neki način kao i ja... koji me razumiju... imam ja ljude koji me znaju več 13 godina... i poštuju me... prihvačaju me za ono što jesam, iako sam tosta različita od njih... ali sam tražila neke ljude od kojih se ne razlikujem puno... i našla sam puno ljudi koji su skoro ka i ja... ne želim reči da me ti ljudi koje znam 13 godina više ne zanimaju... ja još s njima komuniciram i družim se, i najbolji smo prijatelji, i uvijek čemo biti... nego... bolje da šutim da nešto krivo ne protumačim, ali ja znam na što mislim, a virujem da i ti ljudi znaju... ja sam samo jedna cura, koja je napunila svoju punoljetnost u drugom mjesecu, prolazim korz razne stresove, ponajviše škola, faxs, ljubav, starci... ali uspjevam to izdržati, rekla sam si da se neču tako lako predati, moram pokazati da sam snažna i dokazati ljudima da možda moj izgled vara, pošto izgledam da imam 15-16 godina, što izgledam umiljato, i smješno, i sitno, morala sam dokazati da sam jednostavno napasna... da ne volim da me previše tepaju ljudi, da me smatraju slabom... ja to nisam nikada htjela biti, a ni ne kažem da budem centar svijeta... nego da sam jednostavno normalna, da se ne bojim, da sam snažna i odlučna... što i jesam... ljudi su me takvu prihvatili, što mi je drago... ali me se i boje na neki način... ali jeb***... šta se može... ali su i shvatili da sam ja osoba za koju se mogu uzdati, iskrena, odlučna... i da dobro slušam ljude kada mi nešto žele ne samo povjeriti nego mi i savjetovati i pričati samnom... to i jesma... ja sam samo htjela otvoriti ovaj blog, da možda neki ljudi vide kakva sam, ili možda da vide da nisam neka curica od 14 godina kao što je ka izgledalo na mom prošlom blogu... |
